Osnovna škola Ivan Benković Dugo Selo

Naša škola ugostila je u četvrtak 10. ožujka 2016. godine sportsko natjecanje „Lino višebojac“ koje se održavalo u školskoj sportskoj dvorani. Na Natjecanju je prisustvovao i rukometaš PPD Zagreb Sandro Obranović.

Članica Novinarske skupine, učenica Katarina Kramer (6.c), imala je priliku razgovarati s rukometašem pa vam u nastavku donosimo intervju koji je napravila u školskoj knjižnici.

Sandro Obranović rođen je 18. listopada 1992. godine u Karlovcu. U RK Zagreb (PPD Zagreb) igra od 2013. godine na poziciji lijevog vanjskog.

Dobar dan. Članica sam Novinarske skupine naše škole i htjela bih saznati malo više o Vama.

1. Kako ste se danas osjećali među nama?

Bilo mi je odlično, zabavio sam se i podijelio mnogo autograma.

2. Što mislite o ovom natjecanju?

Sjajno je vidjeti toliko djece na okupu, natjecatelja i navijača. Lijepo je vidjeti njihovu želju za pobjedom, vidjeti ih da se trude biti najbolji.

3. Kako ste i kada počeli igrati rukomet?

Počeo sam igrati rukomet u trećem razredu osnovne škole. Mama me potaknula da igram rukomet jer je ona bila rukometašica. Igrala je istu poziciju kao i ja, lijevog vanjskog.

4. Kako su izgledali Vaši počeci?

Imao sam triput tjedno treninge koje sam više volio nego školu. U početku je to bila samo zabava. Isprobao sam sve pozicije, bio sam i golman, i lijevo krilo, i pivot i desno krilo.

5. Zašto ste, od svih sportova,  izabrali baš rukomet?

Probao sam razne sportove. Probao sam nogomet i borilačke vještine te sam na kraju probao rukomet i tu sam ostao. Mislim da najviše zbog mame jer je ona htjela da počnem pratiti nju, a tako je i brat krenuo isto sa mnom igrati rukomet.

6. Što Vam znači rukomet i bavljenje sportom?

Sada mi je to i posao. Sada mi je to sve u životu. Najviše vremena provodim u sportu tj. rukometu. Sada si ne mogu zamisliti dan bez jednog treninga.

7.Na što ste posebno ponosni u svojoj karijeri?

Pošto mi je karijera mala, profesionalna je tek dvije-tri godine, dva puta sam osvajač hrvatske lige i najviše sam sanjao kao dijete da igram u hrvatskom prvaku PPD Zagreb. Taj sam jedan cilj uspio ostvariti. Htio bih otići na Olimpijske igre.

8. Koje biste svoje uspjehe posebno izdvojili?

Dok sam bio dijete, išao sam u Prag na turnir na kojem sam bio drugi. Imam dvije bronce u SEHA ligi, dva osvojena hrvatska kupa.

9. Tko Vas najviše podržava i pomaže Vam u karijeri?

Najviše me podržava moja majka i brat. Brat mi trenutno igra u Poreču. Zovemo se i bodrimo prijeili poslije svake utakmice. Tu je još i moja cura koja dolazi na svaku moju utakmicui najviše me bodri na tribinama.

10. Kako izgleda jedan Vaš dan?

Rano ujutro je buđenje pa jutarnji trening. Ujutro si napravim fini doručak pa slijedi trening od sat i pol, ručak, spavanje, popodnevni trening, a onda tek imam vremena za obitelj i prijatelje. Tako svaki dan, osim nedjelje kad imam slobodno.

11. Kako ste dobili nadimak Super Sandro?

Nisam siguran. Dali su mi ga novinari pa ćemo morati to njih pitati.

12. Imate li nekog uzora? Rukometaša ili osobu kojoj se divite?

Divim se još i danas i pogledam utakmice našega Ivana Balića premda više ne igra. U današnje vrijeme, rukometaš koji još uvijek igra, a divim mu se je Nikola Karabatić i njegov suigrač Hansen. To su mi stvarno uzori i volio bih jednog dana biti barem upola dobar kao oni.

13. Koja Vam je najveća želja?

Najveća želja mi je otići na Olimpijske igre. Htio bih da me obitelj vidi tamo.

14. Koji su Vaši planovi u budućnosti?

Htio bih zaigrati u Bundesligi, da potpišem za jedan od njihovih top pet klubova.

15. Čime biste se bavili da niste rukometaš?

Kao dijete, posebice u osnovnoj školi, htio sam biti pilot. Očuh me i dan danas „zeza“ da će mi napraviti drveni avion iza kuće pa mogu biti pilot.

16. Kako ste doživjeli današnjeg Linu višebojca, što biste poručili mladima?

Želim djeci poručiti da se najviše posvete školi, a sport neka im bude aktivnost koja će ih usrećiti.

Hvala Vam na vremenu koje ste izdvojili za ovaj intervju.

Želimo Vam uspješnu karijeru, bez ozljeda i s puno zabijenih golova.

Hvala. Hvala. Hvala.