preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ivan Benković Dugo Selo

Login
Kutak školskog liječnika

Kontakti školskih timova

> Informacije o različitim uslugama

Sigurnost na internetu

 

Aktualnosti

Tableti 2019. i 2020.

Važno!

Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) radi pružanja boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Više informacija o tome možete pronaći u 

Pravilniku o zaštiti podataka.

Office365

Besplatan Office365 za učenike i nastavnike osnovnih i srednjih škola

Korisni linkovi
Kada zvono zvoni

Korisni linkovi

Agencija za odgoj i obrazovanje

Brojač posjeta
Ispis statistike od 9. 7. 2010.

Ukupno: 920203
Ovaj mjesec: 5737
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Posjet osmaša Vukovaru - "Stoji grad"
Autor: Krunoslav Sakač, 12. 12. 2016.

U četvrtak, prije izlaska sunca, svi mi osmaši okupili smo se i krenuli prema gradu heroju te najvećem simbolu Domovinskog rata- Vukovaru.


Nakon dugog i prilično napornog puta posjetili smo dva povijesna muzeja te naučili stvari koje nisu vezane isključivo za Domovinski rat. Jedan od muzeja bio je Muzej vučedolske kulture, a drugi se nalazio u dvorcu obitelji Eltz koji je za vrijeme rata bio u potpunosti razrušen, ali danas je opet živ i krasi grad kao nekada. Slijedila su dva poučna predavanja održana od strane ljudi  koji su i sami prošli rat i sve njegove strahote. Ti ljudi vidjeli su uništenje grada i  na vlastitoj koži osjetili cijenu  slobode te su pokušali barem mali dio svoga iskustva prenijeti na nas. Nakon predavanja zaputili smo se prema hostelu “Dubrovnik”, nedavno preuređenoj vojarni. Organizatori su nas srdačno dočekali te smo bili raspoređeni u sobe zajedno s trima drugim školama. Nakon kraćeg odmora imali smo slobodno vrijeme za šetnju središtem grada koji je obnovljen i izgleda kao da nikada nije bio ni taknut. U centru Vukovara upečatljiv je most Jean-Michael Nicolier nazvan po branitelju francuskog podrijetla koji je dao život za slobodnu Hrvatsku. Nakon toga na red je došao i disko, gdje smo se svi odlično zabavili. Posebno se mora istaknuti energija 8.d razreda koji je cijelu večer plesao bez prestanka te tako zaradio i upalu mišića nenaviklih na duže pješačenje, već isključivo na teške intelektualne napore. Na kraju dana bili smo iscrpljeni, ali ipak ne dovoljno umorni kako bi nas to spriječilo u druženju i upoznavanju novih prijatelja iz drugih škola s područja naše županije.

 Sljedeći dan bio je prilično emotivan i potresan. Ustali smo rano i obišli Memorijalno groblje na kojem svaki križ predstavlja jedan život dan za Hrvatsku s ciljem da se njihova žrtva za sve nas ne zaboravi. Kroz brojne priče upoznali smo se sa stvarima koje su nezamislive, a koje su toliki nedužni ljudi morali svakodnevno proživljavati. Bolnica nas je sve posebno dotaknula. Bilo je neshvatljivo da su ljudi umirali i patili u hodnicima u kojima smo mi stajali i sada udisali siguran zrak, a oni su živjeli u stalnom strahu sve do tragičnoga kraja. Filmovi koje smo gledali dokumentirali su ljudske patnje i boli. Posjetili smo zatim i Ovčaru. Iako je prošlo, kako se nama čini, mnogo vremena, svatko od nas u srcu je čuo jecaj i osjetio bol. Posjetili smo i Trpinjsku cestu gdje je poginuo heroj Blago Zadro te simbol hrvatskog prkosa i snage, Vodotoranj. Nakon svih obilazaka, koji su bili iscrpljujući i psihički i fizički, otišli smo na još jedno predavanje održano od strane zamjenice ministrice znanosti i kulture, nakon čega je uslijedio kviz. Usprkos činjenici da rat nismo, nasreću, osjetili neposredno na svojoj koži, osvijestili smo činjenicu koliko je Vukovar zapravo velik i koliko su njegovi ljudi pretrpjeli, ali i dalje zadržali dovoljno snage da ga dignu iz pepela. Mi smo generacija koja, zahvaljujući njihovoj žrtvi, danas slobodno raste, budućnost one Hrvatske za koju su oni dali najvrjednije što su imali- živote. Njihove su sudbine opomena da i sami , ulažući u sebe i izgrađujući se kao osobe, ostvarujemo njihov san o slobodnoj Hrvatskoj, dostojnoj njihove žrtve. Siniša Glavašević, novinar i sam stradao na Ovčari, zahvalio je Vukovarcima ovim riječima:” Hvala što se niste odrekli sebe i pobjegli u svoj strah. Hvala što ste čuvali Vukovar i iznijeli ga iz mraka.” I u naše ime - hvala.

SLIKE

Paula Jakešević, Martina Brekalo,

Mia Sara Matušin, Mia Momčilović, 8.D





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju