preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ivan Benković Dugo Selo

Login
Kutak školskog liječnika

Kontakti školskih timova

> Informacije o različitim uslugama

Sigurnost na internetu

 

Aktualnosti

Tableti 2019. i 2020.

Važno!

Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) radi pružanja boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Više informacija o tome možete pronaći u 

Pravilniku o zaštiti podataka.

Office365

Besplatan Office365 za učenike i nastavnike osnovnih i srednjih škola

Korisni linkovi
Kada zvono zvoni

Korisni linkovi

Agencija za odgoj i obrazovanje

Brojač posjeta
Ispis statistike od 9. 7. 2010.

Ukupno: 923976
Ovaj mjesec: 3554
Danas: 177
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Sjećanje na učiteljicu Jasminu Sverić
Autor: Danijela Jalžabetić, 23. 11. 2020.

Prošla je tužna godina od našeg rastanka

Jasmina Sverić
23.XI.2019. – 23.XI.2020.

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Ostat ćeš voljena i nikad zaboravljena. S ljubavlju ćemo te se spominjati, po dobrom pamtiti i u srcu nositi. S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na tebe.
Počivala u miru Božjem.

Tvoj kolektiv OŠ „Ivan Benković“, Dugo Selo


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Doviđenja dragi, doviđenja

Doviđenja, dragi, doviđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije 
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

Sergej Aleksandrovič Jesenjin

 

Utjeha kose

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu. 
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, 
Na visokom odru, u agoniji svijeća, 
Gotov da ti predam život kao žrtvu. 

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao 
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, 
Sumnjajući da su tamne oči jasne 
Odakle mi nekad bolji život sjao. 

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, 
Sve što očajanjem htjedoh da oživim 
U slijepoj stravi i u strasti muke, 

U dvorani kobnoj, mislima u sivim. 
Samo kosa tvoja još je bila živa 
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. 


Antun Gustav Matoš

 

Život je rijeka

Život je rijeka što brzo teče
i nikad ne znaš što sutra nosi.
Kad jednom priđeš oceanu smrti,
uzvodno ne možeš, bez obzira tko si.

Onda te preuzme vjetar morski
pa se u visoke oblake digneš.
Padneš ko obična kapljica kiše;
do nove rijeke ponovno stigneš.

Pa opet tečeš; nose te struje
i vrte virovi sreće i tuge.
Ne ideš kud hoćeš, plutaš kud moraš,
jer vezan si nitima nebeske duge.

Dok slijediš svoje sebične želje,
nose te vali ko trulu granu.
I uvijek moraš nizvodno ići,
jer sve rijeke teku na jednu stranu.

Nekad si na vrhu, nekada na dnu,
a nizvodno dolje čeka te slap.
Onda se uskoro u ocean sliješ,
pa zatim ponovno postaneš kap.

Vladimir Pavić





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju