Osnovna škola Ivan Benković Dugo Selo

U srijedu, 19. ožujka 2014. u našoj školi je za učenike šestih razreda ogranizirano predavanje o Tanzaniji. Predavanje je održala gđa Anđelka Knezović Svetec, progovarajući o svojem iskustvu sudjelovanja u humanitarnoj misiji u mjestu Ujewa na jugu Tanzanije  u listopadu 2013. godine.

Gospođa Anđelka, po struci fizioterepaut, u katoličkoj misiji Ujewa je vodila tečaj za trudnice i pomagala i drugima, posebno djeci koja odrastaju u vrlo teškim uvjetima. Prilike u kojima živi većina stanovništva u Tanzaniji za nas su teško zamislive: neuhranjenost,  nedostatak pitke vode, zaostajanje djece u razvoju, raširenost mnogih bolesti posebno AIDS-a, djeca bez roditelja. O nestašici hrane dovoljno govori žalosna slika gdje naoružani vojnici čuvaju vreće sa rižom. Ili još tužnija slika gdje djeca uvijek sa sobom nose kante u kojima u nehigijenskim uvjetima nose vodu kako ne bi dehidrirali na dugom pješačenju.

Do škole mnoga djeca prođu pješice na jakom suncu i do 15 km. Mnoga djeca starija od 10 godina umjesto odlaska u školu, brinu o mlađoj braći i sestrama ili rade teške poslove na polju.

Naša škola je prošle godine sudjelovala u pomoći Africi u okviru akcije UNICEF-a, a početkom kupnjom narukvica prijateljstva pomogli smo djeci u Subukiji u Keniji. Priča o Tanzaniji je još jedan poticaj na pomaganje drugima.

Učenici 6. b razreda napisali su svoje dojmove o predavanju o Tanzaniji.

O Tanzaniji sam naučila da je vrlo siromašna zemlja sa mnogo stanovnika. Djeca tijekom cijele godine nose ista odijela. Učionice u školama su jako malene, u jednoj maloj klupi sjedi oko sedmero učenika. Nakon škole odlaze na izvor po vodu koja nije najčistija. Bez vode i hrane žive i do četiri dana. Djeca pješače i po dva sata da bi dobili samo jedan bonbon. Htjela bih otići u Tanzaniju i pomoći im.  Dorotea Šarić, 6.b

Tanzanija je država smještena na istoku Afrike. Tanzanija se nalazi u tropskom pojasu a okružuju ju države Uganda, Kenija, DR Kongo, Zambija, Malavi i Mozmabik. Tanzanija j vrlo siromašna država. Tanzanijci grade kuće od blata, spavaju na podu, jedu kuhano brašno ali tek svaki treći dan jer kod njih samo bogataši imaju  mogućnost jesti rižu. Svako dijete koje ide u školu ima samo jednu košulju  i jedne hlače. Glavni pribor za školu je kanta s vodom, tko ne donese kantu dobije nekoliko udaraca šibom i za kaznu još moraju satima klečati na kamenu na jakom suncu. Sara Marić, 6.b

Tanzanija je jako siromašna zemlja sa mnogo problema. U školi imaju samo par klupa i stolaca. U jednom razredu ima oko 70 do 120 učenika. Djeca trebaju nositi na glavu kantu sa 10 litara vode. Mnoga djeca se ne mogu školovati. Oni koji idu u školu trebaju nositi posebnu opremu ići ih učitelj istući pred cijelim razredom. Iako imaju tužan život ova djeca su uvijek nasmijana jer se raduju i najmanjim sitnicama. Uvijek su spremni  pomoći drugima. Isto tako i mi možemo pomoći njima. Angelo Relota 6.b

Svidjelo mi se prezentacija o Tanzaniji. Bilo je malo žalosno ali zanimljivo. Kada sam vidio tu jadnu dječicu u školi, njih sedmero natiskanih u jednoj klupi, kada sam vidio njihove kuće i kako spavaju na podu, bilo mi ih je žao. Srce mi se steglo kada sam vidio da oni uvijek trebaju sa sobom nositi kantu vode inače dobivaju velike kazne ako dođu bez kante. Jedno dijete je pred vratima kuće u kojoj žive misionari, je čekalo cijelu noć kako bi mu netko dao jedan bonbon jer jedu svaki treći dan. Njihov život nije život kakav itko zaslužuje. Borna Gudelj, 6.b                                                                                                                                           

Saznali sam da djeca svaki dan nose kantu od 10 litara. Za nas bonbon znači običan slatkiš a njima znači luksuz jer su djeca u Tanzaniji gladna i ne jedu svaki dan jer nemaju hrane.  Sva djeca su ošišana na vrlo kratku frizuru tako da se djevojčice od dječaka razlikuju samo po suknjama. 

Mi bismo im mogli pomoći tako da im donesemo različite vrste hrane, damo novčano pomoć i pomogli da preurede škole.  Josip Jaković i Borno Brčić, 6.b

Fotografije: Anđelka Knezović Svetec, Tanzanija listopad, 2013.